Šator na leđa i pravac planina

Šator na leđa i pravac planina. Ovako se zove Facebook grupa koju je pokrenula grupa entuzijasta s ciljem promocije zdravog života, prirodnih ljepota, planina u BiH, ali i nečega što je pomalo potisnuto i zaboravljeno – kampovanja. Već dugi niz godina grupa organizira trodnevne pohode na planine u BiH, a svake godine, glasanjem na Facebooku, bira se druga destinacija.

Iako je pandemija koronavirusa ove godine mnogima poremetila planove, pa nisu došli gosti iz zemalja regiona, pohod je bio i više nego uspješan. Oko 50-ak planinara i kampera iz cijele BiH prisustvovalo je fantastičnom druženju koji je ove godine održan na planini Volujak.

Drugi najviši vrh

Krenuli smo u petak, u ranim jutarnjim satima, a mjesto okupljanja bilo je Tjentište koje se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Dok smo čekali učesnike da stignu, neprestano smo gledali u nebo i vremensku prognozu. Željeli smo lijepo vrijeme, iako u tom trenutku oblaci iznad prašume Perućice nisu obećavali.

Kada smo se okupili na jednom mjestu, krenuli smo kanjonom rijeke Sutjeske prema Gackom. Mjesto za kampovanje bilo je pored Planinarskog doma Volujak u Papinom dolu kojeg od prevoja Čemerno dijeli skoro deset kilometara solidnog makadama. Odmah po dolasku podigli smo šatore, a unaprijed dogovoreni program predviđao je uspon na Kuk, jedan od vrhova planine Lebršnik, na 1.818 metara nadmorske visine.

Greben Lebršnika, s neobičnim terasastim kamenim ornamentima po svojim sjevernim liticama, pravi je ukras ove planine. Najviši vrh Lebršnika Orlojevac nalazi se u Crnoj Gori, a iza Orlojevca planina se savija kao potkovica i ponovo „vraća“ u BiH, te završava na vrhu Kuk ispod kojeg se nalazi bajkovito Jagodino jezero. Uspon traje oko sat i pol i staza nije zahtjevna, a nagrada na vrhu je predivna – nestvaran pogled na Volujak, Maglić, Papin do, Zelenogoru, ali i duboko u Crnu Goru.

Kako kaže jedan od učesnika uspona, ovo je bilo samo zagrijavanje jer nas je drugi dan čekao uspon na najviši vrh Volujka – Veliku Vlasulju. To je drugi najviši vrh u BiH i nalazi se na 2.236 metara nadmorske visine.

Malo smo bili zabrinuti zbog vremenskih (ne)prilika s obzirom na ogromnu količinu kiše koja je pala noć ranije, a pogled iz šatora prema Volujku dodatno je povećavao tu zabrinutost. Gusti kišni oblaci sakrili su vrh, a vjetar je neprestano šibao. Ipak, krenuli smo u nadi da će se vrijeme popraviti.

Druženje uz roštilj

Uspon na Veliku Vlasulju traje oko tri sata. Nakon prolaska preko prekrasnih livada podno Kuka, prelazi se na kamenito područje. Treba napomenuti da je staza fantastično markirana i da skoro ne postoji mogućnost da zalutate. Uspon je jednoličan i poprilično monoton, ali cijelu stvar popravlja pogled na Lebršnik i Kuk iz druge perspektive. Raspoloženje nam je dodatno popravilo sunce i vjetar koji su rastjerali kišne oblake.

Nakon nešto više od tri sata penjanja po južnoj strani stigli smo na vrh Volujka, a pred nama se otvorio pogled na predivni masiv Bioča, planinu u susjednoj Crnoj Gori. Iza Bioča je duboki kanjon rijeke Pive, a još iza Pivska planina i Durmitor. Horizont dodatno ukrašavaju Bobotov Kuk i Sedlena greda.

Nakon skoro devet sati hoda vratili smo se u kamp i druženje nastavili uz vatru i roštilj. Treći dan bio je i dan šetnju do Velikog Stabanskog jezera u Crnoj Gori, a nakon toga i povratak kući. Uspon na Veliku Vlasulju „desetkovao“ je ekipu, pa je na Veliko Stabansko jezero, udaljeno oko dva sata od našeg kampa, otišlo tek nekoliko planinara. Ostali su pakovali šatore prije kiše koja je dolazila iz pravca Velike Vlasulje.

Komentari