Raduša, planina koju treba doživjeti

Planina Raduša predstavlja prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne. Nalazi se između Vukovskog polja i doline rijeke Vrbas, a najviši vrh planine je Idovac koji se nalazi na 1.956 metara nadmorske visine.

Gotovo cijeli planinski lanac je pokriven gustom šumom, i planinarski neistražen i neiskorišten. Raduša je poznata po prirodnim fenomenima, odnosno kraškim jezerima: Veliko, Raduško ili Rumbočko jezero. Uz Veliko, poznato je i Voljičko ili Malo jezero.

Dva izvora

Osim jezera, kilometar i po ispod Idovca u smjeru juga, nalazi se još jedna prirodna rijetkost. Riječ je Ledenici ili kako je neki još nazivaju Samograd. Ono što Ledenicu čini izuzetnom je izvor u njenom južnom dijelu koji se nalazi ispod velike kamene grote.

Do njega se može doći uskom i strmom stazom samo sa sjeveroistočne strane. Tu je bogatstvo flore i faune što ovoj planini daje posebnu ljepotu, pogotovo u proljeće, kad sve buja od raznolikog planinskog cvijeća, ali i jesen i zima imaju svoje posebne čari.  Stoga, planinu Radušu treba pohoditi u sva godišnja doba, kako bi je mogli u potpunosti upoznati i uživati u njenoj ljepoti.

Ipak ono što je posebno krasi je blizina prelijepog Ramskog jezera napravljenog 1968. godine. Dugo je 12 kilometara, a najveća dubina oko 95 metara. Jezero okružuje planinski vijenac Raduše, Makljena, Ljubuše i Vrana, a s Raduše se pruža prelijep pogled na ovo jezero.

Voda je veoma čista i bistra, a glavni dotok je rijeka Rama, koja izvire iz dva jaka vrela jugozapadno od naselja Varvara. Lijevo vrelo je ljetno vrelo i stalno pristuno, a desno odnosno zimsko vrelo nalazi se uzvodno i ono nastaje otapanjem snijega i leda.

Raduša je sa svih strana okružena visokim planinama – sa zapada Cincarom, Malovanom i Stožerom, jugozapada i juga Ljubušom, i Vran planinom, s istoka Prenjom i Bokševicom. Na sjevernoj strani najbliža je planina Vranica. Iz tog razloga je pogled s njenog vrha fenomenalan.

Diva Grabovčeva

Na Raduši je i bronzani spomenik Divi Grabovčevoj, djevojci koja je živjela u 17. vijeku u Brajinom Dolu, jedno od zaselaka Zahuma, za vrijeme osmanske vladavine. Mladi Tahir-beg Kopčić iz Kupresa svakako je htio imati Divu za ženu. Lijepo ju je zaprosio, kada je imala 20-ak godina, ali ona je odbila uz suglasnost svoje porodice.

Zatim je beg poslao svoje pomoćnike, da zaprose Divu u njegovo ime. Pronašli su je na ispaši ovaca. Ona je ponovno odbila i čvrsto je bila pri svojoj odluci i pobjegla u planine. Tahir – beg Kopčić je tada ponovno došao, našao je, napao i ubio nožem. Pokopana je na Vran planini, ispred Kedžare u blizini Prozora. Od toga vremena do danas brojni hodočasnici dolaze na njen grob i iskazuju počast.

Treba napomenuti da je Raduše u proteklom ratu bila duboko u zoni ratnih zbivanja i postoji opasnosti od nailaska na zaostale mine pa je zbog toga najbolje držati se markiranih staza i strogo pratiti markacije.

Komentari