Arhitektica i vizuelna umjetnica Nora Lefa, koja živi i radi u Grčkoj, ponovo se vratila Sarajevu – gradu ličnih sjećanja, identiteta i umjetničkog formiranja. U okviru festivala Sarajevska zima, u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, predstavljena je njena izložba koja istražuje sarajevske podrume i to ne kao ratne arhive, već kao savremene prostore prisustva, tišine i ponovnog susreta.
Izložba donosi fragmente nastale u periodu od 2023. do 2025. godine, kroz instalacije, grafite, projekcije i printove s tekstovima ispisanim kredom. Fokus nije na prošlosti kakva se pamti kroz historiju, već na sadašnjem životu podruma — ponovo otvorenih, napuštenih ili zatvorenih prostora koji su nekada bili domovi, skloništa i mjesta svakodnevice.
Umjetnica dokumentuje njihovu današnju stvarnost, ali istovremeno otvara intimni dijalog sa ljudima i gradom.
Kroz rad se provlači ideja susreta — s umjetnicima, stanarima, susjedima, ali i sa samim sobom. Prostor podruma postaje metafora susreta prošlog i sadašnjeg vremena, potraga za izgubljenim trenucima i za osjećajem sreće kakva je nekada zamišljana. U tom procesu sjećanje ne djeluje kao puko prisjećanje, već kao iskustvo koje se ponovo proživljava.
Centralni koncept izložbe sažet je u poruci “Ovo nije vještačka inteligencija”, kojom autorica ne odbacuje tehnologiju, već naglašava vrijednost ljudskog iskustva — tijela u prostoru, glasa u tišini i pogleda koji traži drugi pogled.
Prostor izložbe simbolično je označen kao SPRAT -1 — nivo ispod vidljivog, mjesto gdje se susreću lično i kolektivno pamćenje, tišina i prisutnost tijela u prostoru. Rad ne negira tehnologiju, već naglašava vrijednost neposrednog ljudskog iskustva: glas u tišini, pogled koji traži drugi pogled.
Direktor festivala Ibrahim Spahić istakao je da Nora Lefa kroz ovu izložbu “ponovo propituje vlastiti odnos prema Sarajevu, gradu u kojem je živjela i studirala. Iako danas djeluje u Atini kao arhitektica i umjetnica, njena umjetnička veza sa Sarajevom, kako navodi Spahić, ostaje snažna i trajna”.
– Izložba, dodaje, predstavlja lično svjedočenje umjetnice koja se nalazi između stvarnog iskustva, umjetničke intuicije i savremenih pitanja odnosa čovjeka i tehnologije – istakao je Spahić.
Nora tako Sarajevo ne posmatra kao prostor sjećanja zatvoren u prošlosti, već kao živi grad u kojem se uspomene i sadašnjost neprestano dodiruju — tiho, ispod površine, na mjestima koja često ostaju nevidljiva, ali nikada bez značenja.
Izložba Nore Lefe prostor je ličnog povratka, ali i univerzalne priče o sjećanju, identitetu i gradu koji se neprestano iznova otkriva — čak i na mjestima skrivenim ispod njegove vidljive površine.
