Šefket Hrustanović se po odlasku u penziju odlučio vratiti prirodi i organskoj proizvodnji voća i povrća, pa je u Brezi napravio pravi raj na zemlji, „Baš – Bašču“. Na 100 dunuma zemlje Hrustanović je zasadio 14.500 stabala raznog voća, a u sklopu plantaže ima i jezero kojim možete ploviti ili pecati ribu. Tu je i mali zoološki vrt pernatih životinja, tradicionalno izgrađeni šadrvani prekriveni mirisnim cvijećem gdje možete u miru jesti, popiti kafu ili domaće sokove.
-Još kao dijete kalemio sam voćke i svaka koju sam kalemio primila bi se. Onda su ljudi vidjeli neku vrijednost u meni i tražili da im kalimim voće. Od tog momenta je u meni ostala želja da napravim nešto kada dođem u penziju. Imao sam nešto zemljišta, nešto sam dokupio i dobio parcelu na kojoj je sadašnji voćnjak. Plantaža ima više sorta voća – jabuku, šljivu, krušku, kupinu, malinu, aroniju, ribizlu, orah, kesten, dud, jagodu, šipak… To je organska proizvodnja jer sve što priroda podari, ja ne diram – kaže Hrustanović za magazin Visit BiH.
Turistička priča
Poručuje da se može živjeti u harmoniji s prirodom i to je ovom plantažom dokazao.
-Postojimo već 18 godina. Razmišljao sam dugo kako postaviti plantažu koja će biti samoodrživa i u koju će ljudi dolaziti. U svemu ovom puno je pomogao prof. dr. emeritus Dževad Jarebica koji mi je dao toliko znanja da opstanem na tržištu, među gostima, turistima koji dolaze. U sezoni imamo oko 20.000 turista, 7.500 stranih, većinom iz arapskih zemalja, ali i iz Kanade, Amerike, Australije, cijele Evrope – priča Hrustanović.
Ističe da sve one koji dođe na plantažu ne vaga, niti ih vaga kada krenu, jer pravilo je „jedi koliko hoćeš, ali ono što nabereš, red bi bio i da platiš”.
-Kada je to postalo hit, posjetitelji su tražili da popiju kafu, ručaju, borave ovdje čitav dan. I onda sam plantažu pretvorio u turističku destinaciju. Napravili smo jezero, splav, 12 šadrevana, plantažnu kuću, terasu. Možemo primiti 200 ljudi u isto vrijeme. Ko želi popiti kafu može je pripremiti sebi. Od nas će dobiti sve što je potrebno. Ali red bi bio da operu suđe poslije. Ako hoće roštilj, može i to, ali moraju zakupiti šadrvan, donijeti svoje namirnice, a piće ipak kupuju kod nas – pojašnjava Hrustanović.
Voće na njegovoj plantaži davalo je i daje mnogo plodova zbog čega je počeo raditi preradu – bestilj, pekmez od šljiva, deset vrsta domaćih sokova, sušeno voće, čips od jabuke…
-Kada smo pravili brend odlučio sam da se svi proizvodi zovu po mojoj snahi Zlatiji koja mi je podarila dva unuka. I to je bio moj dug prema njoj. A zašto “Baš – Bašča”? Pa zato što je lijepa riječ, jer mnogi Arapi koji dođu ovdje kažu da je raj na zemlji. Asocijacija je to na sarajevsku baščaršiju – velika, lijepa, najljepša – naglašava Hrustanović.
Zahvaljujući saradnji s UNDP-om i pomoći iz fondova Evropske unije, riješili su probleme koje voćkama pravi mraz. Nabavio je vjetrenjaču iz Italije, a koštala je 85.000 KM. Pomoću sredstva iz EU nabavio je mašine za obradu zemljišta i održavanje plantaže. I sada ne može proizvesti onoliko koliko ima potražnje iz BiH, ali i daleke Australije, Njemačke…
Poslovna ideja
-Uspio sam dokazati ljudima kuda BiH treba ići. Možda ne možemo proizvoditi avione, ali možemo organsku hranu za kojom Evropa vapi. Ima toliko slobodne zemlje i nezaposlenih ljudi, naročito ženske radne snage. Napravio sam projekat „Zasijmo BiH organskom hranom” koji podrazumijeva da općine učestvuju u dijelu gdje treba stručni kadar kako bi se zasadilo puno organske hrane. Sve to ide nama u prilog, jer moramo shvatiti da je BiH država u kojoj možemo proizvoditi sve što treba nama, ali i Evropi – naglašava on.
Hrustanović ističe da nam više ne može biti pristup „neću ga ja jesti, pa ću prskati”.
-Moramo sačuvati zdravlje naših ljudi. Bolje je organskom hranom sačuvati zdravlje nego ga vraćati lijekovima. Kada u hrani nema hemije, aditiva, konzervansa, to je ključ zdravlja. Onaj ko želi da čuva zdravlje, on će gledati da pojede organsku hranu. S druge strane, imamo lobi koji uvozi jako lošu robu iz inostranstva koju vani ne žele jesti – govori Hrustanović.
Poručuje da “moramo vratiti sebe sebi, sebe vratiti porodicu, porodicu vratiti društvu i onda ćemo imati stabilnu zemlju, jer sve počinje od porodice“. Da bi zaokružio svoju poslovnu ideju potrebna mu je hladnjača u koju bi ostavljao voće za zimske dane.
-Ovo je sezonski rad, mi ne radimo od 1. novembra do 1. marta i zato nam je ta hladnjača jako važna. Nekada se desi da prestanem isporuku jer nemam robe. Želimo imati kontinuitet tokom cijele godine. Želja mi je zasaditi još grožđe i borovnice, povećati kapacitete jagode koja je vrlo tražena. Planiram zasaditi bjelošljive i rezdelije i zaokružiti broj na 15.000 stabala. I mislim da je od mene dosta – zaključuje Hrustanović.
