Na današnji dan, 1189. godine, napisana je Povelja Kulina bana, najstariji sačuvani diplomatski dokument srednjovjekovne bosanske države, zbog čega je historičari nazivaju svjedočanstvom i čak rodnim listom državnosti BiH.
Dugi niz godina ni jedan dokument bosanskohercegovačke historije ne pobuđuje toliku pažnju u svijetu nauke, a kod njenog naroda toliko snažan osjećaj divljenja, kao što to čini Povelja bosanskog bana Kulina. Povelja izdata 29. augusta 1189. godine od bana Kulina predstavlja prvorazredni izvor za proučavanje historije bosanske države i jezika. Snažan je dokaz o postojanju uređene bosanske države, pisarske kancelarije i postojanja suverenog vladara u 12. stoljeću.
Svjedok je postojanja izrazito dobrih veza s Dubovnikom, kao i razvijene trgovine između tadašnje Bosne i Dubrovnika. Pisana je na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom i latinskom pismu, pa prema tome predstavlja neiscrpan izvor za proučavanje pisma i jezika.
Povelja Kulina bana sačinjena je u tri primjerka. Onaj za koji historičari smatraju da je original nalazi u Ruskoj akademiji nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu, dok su druga dva prepiske arhivirane u Dubrovačkom arhivu.
