S više od 600 mišića u ljudskom tijelu, mišićni sistem može biti veliki potrošač goriva (ako redovno vježbate). Tokom vježbanja, tijelo razvija neposrednu „ljubav“ ili afinitet prema inzulinu da isporuči ovo gorivo, jer mu je potrebno odmah. Kada ne vježbate redovno, potreba za gorivom (ugljikohidratima, mastima) uveliko se smanjuje.
Ali gušterača se i dalje stimulira da luči inzulin svaki put kad jedete, bez obzira na to što jedete – čak i zdravu hranu. Tokom vremena (otprilike 7-12 godina) ako se ovo okruženje (nedostatak vježbanja) nastavi, receptori za inzulin mišićnih ćelija razvijaju mržnju ili otpor prema inzulinu, jer mišićima nije potrebno gorivo koje inzulin pokušava isporučiti.
Sljedeće što znate je da vam je dijagnosticiran dijabetes tip 2. Iritira me kad vidim savjet da li jedem ovo ili jedem ono za liječenje dijabetesa tip 2, kada se važnost redovnog vježbanja rijetko ili nikako ne spominje. Pogotovo kod bolesti kod koje vježbanje igra važniju ulogu.
Studije pokazuju da postoji obrnuta veza između vježbanja i dijabetesa – što više vježbate, manje su šanse da postanete dijabetičar. Studije također pokazuju da je “intenzitet važan”, jer vježbanje većeg intenziteta koristi ugljikohidrate kao primarni izvor goriva, što ima veći učinak na kontrolu glukoze.
Šećerna bolest jedna je od najraširenijih hroničnih bolesti na svijetu. Oboljelih je već sada više od 240 miliona, tokom sljedećih 20-ak godina broj će se povećati na 380 miliona, a procjenjuje se da čak 40 posto ljudi i ne zna da su bolesni. Ta faza se obično naziva inzulinska rezistencija i potrebno joj je nekoliko godina da pređe u oboljenje.
Tjelesno vježbanje moćno je oružje u prevenciji, ali i liječenju dijabetesa. Ako se osobe s povećanim rizikom za razvoj šećerne bolesti, poput onih s predijabetesom, uključe dovoljno rano u strukturirane programe tjelesnog vježbanja, značajno će smanjiti rizik za progresiju u dijabetes. Također, tjelesno vježbanje kod već razvijenog dijabetesa može dodatno pridonijeti smanjenju rizika nastanka kroničnih krvožilnih komplikacija.
Blagodati vježbanja u metabolizmu bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 najveće su ako ih se provodi u ranoj fazi bolesti. Dobrobit vježbanja treba cijeniti i zbog mogućnosti smanjenja rizičnih faktora za razvoj ateroskleroze poput arterijske hipertenzije, hiperlipidemije i pretilosti koji često prate dijabetes. Više uopće nema sumnje da je tjelesno vježbanje jedan od tri oblika terapije, uz medikamentozno liječenje i prilagođenu prehranu.
Dakle, danas je osoba sa šećernom bolesti svjesna da bi trebala vježbati, no osim okvirnih smjernica za svakodnevnu 30-minutnu šetnju, vrlo je malo savjeta za druge oblike tjelesne aktivnosti, posebno vježbanja s utezima koje se pokazalo najučinkovitiji metoda u borbi protiv dijabetesa. Jer kada osoba diže utege tada najviše troši šećer kao izvor energije i povećava broj inzulinskih receptora.
Danas obolijeva sve više mlađih osoba, pa su hodanje i šetnja većinom dosadne i nestimulativne tjelesne aktivnosti, a organizirani i individualni programi vježbanja koji su u ponudi fitness centara su odličan izbor i metoda za prevenciju.
U novije vrijeme sve se više naglašava pozitivan učinak veće mišićne mase na regulaciju šećera u krvi. Stoga bi dva do tri puta sedmično trebalo uključiti neki od oblika treninga jakosti i/ili snage, te obuhvatiti sve veće mišiće, a posebno mišiće posture (stomak, leđa i noge).
DijabetesPiše: Saudin Mulabdić, magistar kineziologije
e-mail: [email protected]
