Kozija ćuprija, most koji je Sarajevo povezivao s Carigradom

Kozija ćuprija je jedan od četiri čuvena sarajevska mosta. Mjesto susreta i radosti napravljeno sa ciljem da se Sarajevo poveže s Carigradom. Most je prepoznatljiv po svoja dva kružna otvora, a nekoć davno u osmanlijsko doba bila je mjesto na kojem su se dočekivali carski namjesnici – veziri. Svakom novom veziru pravio bi se doček na mostu.

Pred njega bi izašli svi viđeniji ljudi u Sarajevu, a skupio bi se i običan narod jer je to bio jedan od značajnijih događaja za grad. Interesantno je da se za nastanak mosta vezuju se dvije narodne priče.

U prvoj legendi se kaže da je Kečedži Mehmed tu u neposrednoj blizini čuvao koze. Provodeći dane tu na obali primjetio je da se koze kod jednog grma dugo zadržavaju što je probudilo znatiželju i kod njega pa je odlučio da pogleda šta je uzrok toga. Kada je i sam malo bolje pogledao ispod tog grma je pronašao ćup pun zlatnika.

Pronađenim novcem je sebi platio školovanje, a kada je, godinama kasnije, postao ugledan i bogat podanik carevine, odlučio je da sagradi most na Miljacki, i to na istom onom mjestu gdje su mu koze ukazale na ćup sa blagom.

U drugoj legendi se spominju dva brata kozara, Sinan i Mehmed koji su čuvali stoku u neposrednoj blizini i morali su stalno prelaziti Miljacku.  Legenda kaže da je jedna od njihovih koza brsteći žbunje iskopala skriveno blago. Kad su to vidjeli, zarekli su se da će od tog blaga sagraditi most i džamiju. Džamija Kečedži Sinana i danas postoji na Bistriku, a most simbolično nosi naziv Kozija ćuprija.

Međutim danas se smatra da je most nastao u doba veliko vezira Mehmeda-paše Sokolovića. Most je bio i simbol ispraćaja hodočasnika na Hadž i Jerusalem. Hadžije su se ovdje odmarale i na povratku prije ulaska u grad. Jedini vezir Alipaša Verendu, godine 1813, nije ispoštovao tradiciju koja je nalagala da se popije kafa „dočekuša“ na mostu.

Pošto mu lokalno stanovništvo nikada nije halalilo ovu uvredu, te vezirav protjeraše
nakon dvije godine, a on nemade priliku da popije ni „sikterušu“. Danas Kozija ćuprija predstavlja mjesto na koje Sarajlije dolaze da se opuste i da uživaju u prirodi.

Komentari