Sarajevo baš i nije prebogato „pravim“ restoranima s tradicionalnom bosanskom kuhinjom, više je klasičnih aščinica koje, doduše, nude kvalitetnu „osnovnu“ hranu sa ovih prostora. No, poželite li nešto zahtjevnije, kao i ambijent gdje možete nekoga sa strane izvesti i počastiti, izbor se obično svede na „Inat kuću“ i nekoliko drugih mjesta.
Jedan od restorana koji svakako treba uzeti u obzir, pogotovu ako se ima i neke specifičnije zatjeve (jela bez glutena, bez laktoze, veganska, vegetarijanska), je i „Nanina kuhinja“ koja se nalazi uz vanjski zid Brusa bezistana, na Baščaršiji, dakle na stvarno ekskluzivnoj lokaciji.
Gastronomske navike
Iako bi iz naziva restorana mogli očekivati da će vas na vratima dočekati dobroćudna starica u čistoj kecelji sa širokim osmjehom, nju nećete vidjeti, ali sasvim je sigurno da ćete za vrijeme boravka u restoranu osjećati toplinu doma.
Enterijer „Nanine kuhinje“ možemo opisati kao nevjerovatno uspješan maksimalistički spoj historijskog prostora, orijentalnog stila i starinskih detalja koji su mu dali dušu – vez, bakar, drvo, kristal, zbirka starinskih satova na zidu čiji vas otkucaji smiruju, miris domaćih začina… Ne impresionira „Nanina Kuhinja“ samo turiste koji žele oplemeniti svoje postojanje znanjem o nečem novom i drugačijem, ovo šarmantno mjesto omiljeno je i među Sarajlijama.
Ako pak, kao gost sa strane, tek otkrivate kulturu i tradiciju Sarajeva i Bosne i Hercegovine, malo je boljih mjesta koji bi vam ponudom i ambijentom dočarali ovo podneblje gdje su se vijekovima ukrštale civilizacije, istok i zapad, i time ostavile veličanstvenu raznolikost koja se, između ostalog, ogleda i u tradicionalnim jelima.
Bilo da sjedite vani, što je je idealno za posmatranje i upijanje živopisne atmosfere centra Baščaršije ili unutra, imat ćete savršeno popodne uz zdjelu domaće supe ili gulaš, sarajevski sahan, klepe, polaganu zeljanicu, bamiju, sarmu…
Staro bosansko kraljevstvo je preko Dubrovačke republike trgovalo s mediteranskim krajevima, te tako i tada obogaćivalo svoje gastronomske navike. Dolaskom Otomanskog carstva, a potom Austro – Ugarske monarhije ovo podneblje je obilježeno posebnom kuhinjom koja se nastavlja njegovati u ovom restoranu.
Autentični mirisi
Uživajte u gurmanskim jelima tradicionalne kuhinje, autentičnim mirisima i okusima uz domaće rakije i vina. Konac djelo krasi, pa možete i ovdje uživati uz domaću kafu, tufahije i baklavu… ili ludo ukusni sladoled. Ili uraditi kako smo i mi, za desert posjetili vrhunsku nedavno otvorenu tradicionalnu tursku slastičarnu „Hadži Nijaz“, odmah preko puta ulaza u džamiju Ferhadiju.
Uz obilje turskih čajeva, halvi, kadaifa i svih drugih mogućih turskih slatkiša u raznim varijantama, dobije se i prava turska kafa koja se, ipak, razlikuje od one bosanske. No, i to vam daje mogućnost da vršite poređenja – koliko smo slični tom narodu i njegovim običajima, što smo poprimili kroz par stotina godina provedenih pod Osmanskim carstvom, a koliko, ipak, različiti i specifični.
U ambijentu ulice koja izgleda kao da je prebačena iz centra Beča. I to je nešto po čemu je Sarajevo jedinstveno – osjećaj da u par metara možete preći iz Beča u Istanbul, i natrag.
Autor: Tarik Dreca
