Sarajevska vijećnica obilježava 130 godina postojanja, a danas predstavlja jedan od najvažnijih kulturnih i historijskih simbola Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Otvorena je 20. aprila 1896. godine, a tokom više od jednog stoljeća mijenjala je svoju namjenu i značaj, ostajući jedan od ključnih simbola grada.
Prvobitno je bila zgrada tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine, služila je gradskoj upravi, kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora, a onda postaje Gradska biblioteka, odnosno Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.
Tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, zgrada je više puta granatirana, a u noći između 25. i 26. augusta 1992. godine zapaljena je, pri čemu je uništeno oko 90 posto knjižnog fonda i približno dva miliona knjiga i dokumenata.
Tim povodom, večeras će biti otvorena i izložba poliptiha “Sarajevske kuće” akademskog slikara i grafičara Safeta Zeca, jednog od najznačajnijih simbola kulturnog i historijskog identiteta Sarajeva.
Ciklus “Sarajevske kuće” predstavlja snažan umjetnički hommage Sarajevu, u kojem Zec kroz motive starih kuća, prozora, dvorišta, evocira atmosferu prošlih vremena.
– Velika kuća na Bistriku u Sarajevu ispred koje sam proveo prvih deset godina života, zaslužna je uveliko za oblikovanje mog pogleda na svijet, ali i umjetnost. U to izbjegličko vrijeme, nakon Drugog svjetskog rata, kuću je naseljavalo stalno ili povremeno više porodica. Avlija je bila zajedničko okupljalište i djelovala je kao pozornica: djeca, komšije, prolaznici – zapisao je na Facebook stranici Safet Zec o najavljenoj izložbi.
– U istoj avliji, nasuprot te velike kuće, nalazila se i mala prizemna kuća u kojoj smo živjeli nas osmoro. Kad bih se budio, prvo bih ugledao njenu fasadu i prozore. Oronula, boje stare narandže – i danas mi drage, tople, nostalgične boje – objasnio je maestro.
Velike kuće više nema, kao i skoro svih ljudi koji su u njoj tada živjeli.
Zec zapisuje da su grafički i slikarski opusi “Prozori”, u njegovom sjećanju, zapravo neka vrsta portreta ljudi koji su s njegovom porodicom dijelili te dane.
– Iza svakog prozora stajao je neko “poznat”, neko ko je bio dio mog svakodnevnog života. Znali smo kad je ko došao, otišao, ofarbao ili oprao prozore, slavio, kad je mijenjao zavjese… Patio sam kad neko ode, otputuje, premine ali i kad neko novi dođe. Taj relativno kratki period sarajevskog djetinjstva ostavit će na mene dubok trag, tako da će se roditi i nastati čitav ciklus bistričkih, kasnije i drugih sarajevskih kuća i prozora. Zvao sam ih “kuće-ličnosti” jer su imale lica – poput portreta, svaki prozor poseban i zanimljiv. One dobro pamte radosti, tuge, svakodnevne živote i emocije svojih stanara i nadam se da su nastavile i da će nastaviti da žive kroz mene i moje djelo – zaključio je Safet Zec.
Izložba će biti otvorena do 10. juna ove godine u velikoj auli Gradske Vijećnice.
