Jedan od najdragocjenijih arheoloških nalaza u Evropi otkriven je sasvim slučajno. Glasinačka kultna kolica nisu samo simbol drevne vještine, već se njihov pronalazak 1880. godine možda može smatrati i danom rođenja arheološke nauke u Bosni i Hercegovini.
U razdoblju između 1878. i 1888. godine, prije službenog osnivanja Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, nekoliko stotina arheoloških nalaza slučajno otkrivenih na prapovijesnim lokalitetima Bosne i Hercegovine dospjeli su u zbirke Naturhistorisches Museum u Beču, Arheološkog muzeja u Zagrebu, Arheološkog muzeja u Splitu, kao i u zbirke franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini. Među njima posebno se ističu glasinačka brončana kultna kolica iz starijeg željeznog doba, istaknuto je na stranici Zemaljskog muzeja BiH.
Otkriće kolica dogodilo se u martu 1880. godine na Glasinačkom polju. Prilikom gradnje puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad, austrougarski vojnici su, tražeći kamen za podlogu puta, raskopali veliku kamenu gomilu (tumul).
U njenom središtu pronašli su grob “važnog predstavnika starobalkanske aristokratije”. Uz skelet su ležala bronzana kolica, ali i drugi luksuzni predmeti poput bronzane posude i masivne narukvice.
Zahvaljujući prisebnosti mladog poručnika Johanna Lexe, koji je shvatio vrijednost nalaza ovaj predmet je spašen za nauku, ali ga je poslao u Beč gdje se i danas nalazi.
Ova unikatna kolica izrađena su od bronze i datiraju iz sredine 8. vijeka prije nove ere (starije željezno doba). Na četiri točka nalazi se posuda (recipijent) u obliku ptice (vjerovatno patke). Na leđima ptice nalazi se otvor s poklopcem, koji je i sam oblikovan kao još jedna manja ptica.
Smatra se da su kolica služila u religijskim ritualima. Ptice su u to doba simbolizirale pratitelje duša pokojnika na njihovom putu u vječnost.
Glasinačka kolica pripadaju rijetkoj grupi ptičjih kolica koja su se koristila širom Evrope u željeznom dobu, od Skandinavije do Italije. Ona su dokaz postojanja glasinačke kulture, koja se identifikuje sa moćnim ilirskim plemenom Autarijata.
Kolicima ovoga tipa sa predstavama ptica vodarica atribuira se ritualna namjena, a povezuju se obično s kultom Sunca. I po motivu i po stilu ona se oslanjaju na tradiciju prethodnog-kasnog brončanog doba kada su ptice vodarice dominantan simbol kulture polja sa žarama. Vjerojatno su kultna kolica načinjena na području glasinačke visoravni, a izvjesni detalji ukazuju na sličnost i sa kolicima u Podunavlju i Karpatskoj kotlini.
Motiv ptica vodarica kroz predstave figurina ili protoma su česte od samog početka željeznog doba, te ih susrećemo i na predmetima ritualne namjene, keramičkim i brončanim posudama, ukrasnim predmetima i dijelovima nošnje kao važan religijski simbol. Ova kultna kolica jedinstven su primjer s glasinačkog područja s obzirom na činjenicu da u više od tisuću istraženih tumula nije ponovno pronađen nalaz ovoga tipa. Votivna kolica su najvjerojatnije pripadala nekoj istaknutoj ličnosti koja je imala poseban položaj i ulogu u autarijatskom društvu.
Ovaj senzacionalni nalaz bio je toliko važan da je podstakao osnivanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. godine i pokrenuo prva velika sistematska istraživanja na Balkanu.
Glasinačka kolica i 140 godina nakon otkrića ostaju neprocjenjivo blago koje nas podsjeća na duboke korijene i bogatu historiju naših prostora. Kolica se danas nalaze u Naturhistorische museumu u Beču, dok je replika izložena je u Zemaljskom muzeju BiH.
