Dijeli Sarajevo na dva dijela: Miljacka, mala rijeka s puno mostova

Rijeka Miljacka protiče kroz Sarajevo, dijeleći grad na dvije polovine – južnu i sjevernu, ili kako Sarajlije više vole reći – bistričku ili memli, te vratničku ili sunčanu stranu grada. Na rijeci se nalazi desetine mostova, a neki potiču još iz osmanskog perioda. Svaki od mostova čuva jedinstvenu i fascinantnu priču, neki događaj iz prošlosti koji će vas ostaviti bez daha. Mnogi će reći da na svijetu nema manje rijeke, a da je više puta opjevana u pjesmama.

Istočno od starog dijela grada, nekoliko kilometara od Baščaršije, u kanjonu Miljacke nalazi se Kozija ćuprija. Put na kojem je premošćavala rijeku je čuveni carigradski drum, odnosno put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istočnim dijelovima Carstva, sve do Carigrada. Kozija ćuprija je jedan od četiri stara mosta na području Grada koji su još sačuvani. Podataka o vremenu gradnje mosta je malo, i u dokumentima se navode samo okviri nastanka. Ova ćuprija ima jedan luk sa dva kružna otvora. Duga je 42, a široka 4,75 metara.

Brojne poplave

Šeher-Ćehajina ćuprija nalazi se na Miljacki u historijskom centru Sarajeva, u neposrednoj blizini Vijećnice. Šeher-Ćehajina ćuprija je danas nacionalni spomenik BiH. Prvi most sagrađen u osmanskom periodu, vjerovatno je bio izgrađen na mjestu starijeg srednjovjekovnog prijelaza rijeke. Malo se zna o izgradnji mosta.

Prema jednom natpisu u Mostarskom gradskom arhivu, ćuprija je možda bila izgrađena već 1585./1586. godine. Samo ime mosta navodi na tumačenje da ga je podigao neki šeher-ćehaja Sarajeva. Po nekim izvorima most je izgrađen 1620. godine. Postoji i jedan drugi historijski naziv za most, “Mustafa-pašin”, koji se spomenuje u Sarajevskim novinama 1881. godine.

Sehercehajina ćuprija

Po jednoj poznatoj priči, osnivač mosta je Hadži Husein Hodžić koji 1610. godine bijaše šeher-ćehaja Sarajeva. Po toj priči, odlučio je izgraditi most kad mu je jedini sin, Mustafa, otišao u Carigrad i odlučio da se ne vrati. Hadži Husein je uskoro umro, pa je gradnja obustavljena. No, nakon što je čuo vijesti o smrti njegovog oca, Mustafa se vratio i završio gradnju mosta. Prema priči, taj Mustafa Hodžić bijaše pokopan na Alifakovicu pored svoje žene.

Careva ćuprija ili Carev most je jedan od mostova preko Miljacke. Prvobitni most sagradio je plemić Isa-beg Isaković, malo niži od današnjeg (ispred ulaza u Carevu džamiju), u 15. vijeku, ali je srušen 1619. u poplavi. Hadži Husein-aga Haračić je sagradio kameni most sa tri stuba i četiri luka na istom mjestu, i radi oštećenja je rekonstruisan 1792. godine. Za vrijeme Austro-Ugarske okupacije, most je srušen zbog lošeg stanja u kojem se nalazio, nakon čega je sagrađen novi po ugledu na prvobitni most. Most je sačuvao svoj izvorni naziv.

Latinska ćuprija je sarajevski most iz osmanskog perioda. Jedan je od najstarijih mostova u Sarajevu. Mijenjao se vremenom, od prvog drvenog mosta, koji je stajao na istom tom mjestu, pa sve do današnjeg oblika. Prvi most na ovom mjestu je bio od drveta i spominje se u popisu Bosanskog Sandžaka iz 1541. Sagradio ga je sarač Husein, sin nekog Širmerda. Kameni most gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine 1565.

Historijski događaj

Poplava koja je pogodila Sarajevo 1791. oštetila je most, a sredstva za njegovu obnovu izdvaja Hadži Abdulah Briga. Obnova je uslijedila 1798. godine. U obnovi su učestvovali domaći majstori, kako se spominje u tadašnjim dokumentima.

Ovaj most je povezivao desnu obalu Miljacke s dijelom grada gdje je stanovalo kršćansko (katoličko) stanovništvo, koje je u narodu bilo poznato kao Latinluk, pa je tako i dobio ime Latinska ćuprija. U blizini mosta je, godine 1914., izvršen atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju Hohenberga (događaj poznat kao sarajevski atentat, i koji se uzima kao povod Prvog svjetskog rata, te im je na mostu podignut spomenik, koji je porušen 1918. Dijelovi spomenika se čuvaju u muzeju u Sarajevu).

U periodu između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, pa do rata u Bosni i Hercegovini, most je nosio naziv mladića koji je izvršio atentat na ove ličnosti, Gavrila Principa, da bi mu se 1992. ponovo vratio stari naziv.

Ćumurija most je sagradio Hadži Hasan 1556. godine i popravljan je nekoliko puta. Most je zamjenjen željeznim 1886. godine. Imenovan je po lužini ćumura kojeg su sabljari prenosili preko mosta, a njihove trgovine su bile locirane u blizini.

Drvenija most u Sarajevu je sagrađen za vrijeme Austro-ugarske vladavine 1898. godine da spaja obale rijeke Miljacke. U blizini mosta na lijevoj obali se nalazila Vojna komanda i Prva gimnazija na desnoj. Kako je most često plavila nabujala Miljacka, 80-ih godina je drvena konstrukcija mosta zamjenjena betonskom, a drvena ograda je sačuvana.

Čobanija most, prvobitno drveni most, sagradio je čoban Hasan Vojvoda 1557. godine, a most je rekonstruisala Islamska vjerska zajednica za vrijeme šejha Kaimija, sarajevskog pjesnika. Stoga, ljudi ovaj most zovu i “šejhanija most” kao i “šejtanija most”. Godine 1886. željezni most je sagrađen na mjestu starog, ali zbog lošeg oslonca most je propao. Na njegovom mjestu je sagrađen novi 1888.

Ajfelov most ili željezni Skenderija most je jedan od mostova preko rijeke Miljacke u Sarajevu. Nalazi se u blizini sarajevske Skenderije. Prvobitni most izgrađen u 15. vijeku po nalogu Skender-paše, da bi povezivao građevine njegove zadužbine na obalama Miljacke. Godine 1893. izgrađen je most sa željeznom ogradom uzvodno od prvobitnog. Navodno je projektovan u birou Gustava Eiffela, graditelja čuvenog Ajfelovog tornja u Parizu, ali ne postoji dokument koji to potvrđuje.

Komentari