Crvena tabija, mjesto s kojeg se pruža najljepši pogled na Sarajevo

FOTO: DAMIR HODŽIĆ

Kad nekog u Sarajevu upitate za tabije, reći će vam dvije najpoznatije – Bijelu i Žutu. A kada ga pitate za Crvenu tabiju, većina će vas pogledati kao da ne znate o čemu pričate.

Tabije su možda i najatraktivnija i naposjećenija mjesta u glavnom gradu BiH, jer se s njih pruža najljepši pogled na Sarajevo, a s ovih mjesta nastaju fantastične fotografije koje obilaze svaki kutak svijeta.

Zapušten i obrušena

Ipak, Crvena ili Strošićka tabija je pored ove dvije nepravedno zapostavljena i o njoj se rijetko ili skoro nikako ne govori. A oni koji govore i odlaze na Crvenu tabiju kažu da je pogled na Sarajevo naljepši upravo s ovog mjesta.

Crvena tabija je prepuštena zaboravu, a možda je razlog za to u činjenici da se nalazi na strmom terenu, u naseljenom dijelu grada i poprilično je zapuštena i obrušena. Prilaz ovoj tabiji je moguć samo sa sjeverne strane, iz ulice Strošići, a dijelovi bedema kojima je tabija bila povezana sa ostalim objektima vratničkih zidina naziru se samo u fragmentima.

Proći ćete pored Vratničkog bedema ili zidina koji su dio tvrđave u starom dijelu grada Sarajeva, a koja je izgrađena između 1729. godine i 1739. godine po nalogu Ahmed-paše, tadašnjeg upravnika Bosne.

Ulica je nekada bila dio mahale Gerdeni hadži-Husejna, ali poznatija je upravo pod ovim imenom – Strošići. U vrijeme austrougarske uprave ulica je nekoliko puta mijenjala naziv. Do 1910. godine nosila je naziv Bajrića, a od te godine do danas ostao je naziv Strošići.

U neposrednoj blizini su individualni stambeni objekti zbog kojih je tabija vrlo teško saglediva, ali i ograničeno dostupna za sanaciju oštećenja. Ostaci nekadašnje tabije nalaze se u sjevernom dijelu Starog grada, u ulici Strošići koja je nastala u drugoj polovini 17. vijeka i koja je tada bila jedna od pet gradskih utvrda. 

Pet tabija

Crvena tabija je trapezastog oblika i površine 367 metara kvadratnih. Dvije paralelne strane su duge 25 i 14 metara, a druge dvije 18 i 21 metar. Tabija je izgrađena na strmom terenu, a sačuvana visina zidova na sjeveroistočnoj strani je tri, te na sjeveru osam metara.

Tabije su građene s ciljem odbrane grada od napada neprijatelja, te svjedoči o burnoj historiji Sarajeva. Postojalo je ukupno pet tabija – tabija na Jekovcu, zvana Ahmed-pašina tabija, a narod ju je prozvao Žuta tabija.

Strošićka tabija dobila je naziv po ocu Ahmed-paše, Rustempašina tabija, tabija na Ravnim bakijama dobila je ime sultana Ahmeda, a narod ju je zvao Arap tabijom. U vrhu Čebedžija je tabija na Zmajevcu, koja je dobila ime Ibrahim-paše Arnauta, a narod ju je prozvao Arnaut tabijom ili Tabijom kod kapije i Bijela tabija.

Upad princa Eugena Savojskog

U periodu bosanske samostalnosti postojao je stari grad Hodidjed koji je za vrijeme osmanske vlasti proširen. Tvrđava je uništena do temelja kada je Sarajevo opustošio i spalio princ Eugen Savojski 1697. godine, nakon čega je tvrđava temeljno obnovljena u periodu od 1729. do 1739. godine.

U tom periodu u Sarajevu su izgrađene tri kapi-kule (na Širokcu, Ploči i Višegradska), te pet tabija. Tabije su zapravo utvrđenja, opkopi, bedemi. Posebno su značajne Bijela tabija (nastala od starog grada Hodidjed) i Žuta tabija, završena 1809. godine.

 

Komentari