Na krševitom tlu Bosne i Hercegovine jedna životinja stoljećima je bila tihi saveznik čovjeka – hercegovački magarac. O ovoj autohtonoj pasmini napisano je iznenađujuće malo, a njegova vrijednost često je ostajala u sjeni stereotipa o “tvrdoglavom” radniku koji postoji samo da bi nosio teret.
Sitni blagajski magarac vijekovima je bio neizostavan dio svakodnevice hercegovačkih domaćinstava. Uprkos skromnoj ishrani i malim dimenzijama, ova životinja odlikuje se izuzetnom izdržljivošću i snagom.
Prepoznatljiv je po čvrstoj konstituciji, skladnoj građi i dugim ušima, snažnim nogama i malim kopitama, ali izuzetno tvrdim i prilagođenim krševitom terenu. Upravo zahvaljujući tim osobinama koristio se za vuču, jahanje i prije svega nošenje tereta na teško pristupačnim hercegovačkim stazama.
Danas ova pasmina ima sasvim drugačiju sudbinu. U Eko centru Blagaj trenutno se nalazi sedam hercegovačkih magaraca starosti od jedne do 25 godina. O njima brinu članovi Omladinski klub Novi val koji ih koriste u edukativno-turističke svrhe, ali i kao dio projekta očuvanja ove autohtone vrste.
Magarci su smješteni u namjenski izgrađenoj štali, površine 36 kvadratnih metara, uz ograđeni vanjski prostor od oko 400 kvadratnih metara. Cilj projekta je, prije svega, zaštita hercegovačkog magarca od izumiranja, ali i upoznavanje mlađih generacija s ovom životinjom koju danas rijetko mogu vidjeti na selima ili u zoološkim vrtovima.
Proces zaštite hercegovačkog magarca započeo je 2009. godine uz podršku UNDP-a, a aktivnosti očuvanja nastavljaju se i danas. Ipak, promjene u načinu života nakon rata, modernizacija sela i nestanak potrebe za tovarnim životinjama doveli su do naglog smanjenja njihove populacije.
Nekada nezamjenjiv pomoćnik u svakodnevnom radu, hercegovački magarac danas traži novu ulogu i novu perspektivu. Upravo zato projekti poput onog u Blagaju imaju poseban značaj jer podsjećaju da ova skromna, ali izdržljiva životinja nije samo dio prošlosti Hercegovine, nego i dio prirodnog naslijeđa koje vrijedi sačuvati.
