Kada imate znanje, ljubav i volju, sve je moguće uraditi. Tome svjedoči i zanimljiva priča Ede Kapetanovića, koji je odlučio napraviti repliku automobila marke Gräf & Stift-Double Phaeton iz 1910. U tom vozilu kobnog juna 1914. godine izvršen je atentat na austrougarskog prestolonasljednika i nadvojvodu Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.
Kapetanović po struci nije mehaničar, ali oduvijek je gajio ljubav za pravljenje raznih stvari i uređaja. Iako projekat „Ferdinand“ zvuči kompleksno, Kapetanović je uspio i sebe nadmašiti.
– Jesen 2013. Sjedim sa prijateljicom blizu Muzeja Sarajevo i posmatram izložbeni kartonski automobil, pored kojeg su se turisti fotografirali, a vodiči objašnjavali zbog čega je značajan. Sinula mi je ideja da bih ga i sam mogao napraviti, ali pravi, koji bi bio u voznom stanju i tehnički ispravan. Dok sam razmišljao o tome, prolazila je direktorica Muzeja, Amra Madžarević. Kako ju je moja prijateljica poznavala, pozvali smo je da nam se pridruži na kafi. Spomenem joj kako bih volio da na godišnjicu napravim isti takav automobil. Nasmijala se i pristala. Tu se rastanemo, sa dobrom idejom – priča nam Kapetanović.
Mnoge ideje ostaju samo dobra neostvarena priča. Međutim, jedan poziv bio je presudan da Kapetanović za rekordna tri mjeseca napravi vozilo.
– Bio sam na poslovnom putu u Švicarskoj. Zvoni mi telefon. Javim se i čujem sa druge strane:
– Edo, dokle si?
– Pa, evo, vraćam se, sutra sam kući…
– Dobro Edo, ali šta je sa autom, dokle si sa njim?
Bila je to Amra. Kako Edo kaže, obećanje je obećanje. Pri povratku kući, svratio je u vojni muzej u Beču kako bi uživo vidio tu limenu kreaciju i pokušao u glavi napraviti viziju koja bi se mogla ostvariti. Međutim, baš ta prostorija u kojoj se nalazilo vozilo bila je zatvorena.
– Molio sam da me puste samo da vidim, ali ništa. Šta ću. Nije mi se dalo. Ali, zahvaljujući internetu, uspio sam pronaći slike konstrukcije i izgled samog automobila – kaže Kapetanović.
Vratio se u Sarajevo i naredna tri mjeseca proveo u garaži praveći „Ferdinanda“. Sa sinovima je danonoćno sastavljao vozilo. Dijelove je pronalazio na autootpadima i u garažama od prijatelja. Dosta materijala iskoristio je od starog Land Rovera.
– Na kraju sam uspio, i to tačno na stotu godišnjicu atentata, baš kao što sam i obećao. Kako sam bio u škripcu s vremenom, vozilo nisam provozao. Bilo je – šta bude. Upalili smo i krenulo je. Spremili smo se i po dogovoru krenuli pred Muzej – prisjeća se naš sagovornik.
Jednostavne linije, prosta mašina i dašak nostalgije, svakoga je mamio da se barem na trenutak vrati u prošlost. U Ferdinanda sipa obični benzin. Retrovizore original nije imao, pa tako ni ova replika nema.
– Emocije i osmijesi na licima prolaznika se ne mogu kupiti. Zbog toga, svakoga ko želi da se fotografira ili sjedne, rado ću provozati – kaže Kapetanović.
