Brojni su planinari koji se odlučuju osvajati vrhove planina u zimskim uvjetima. Donosi to brojne benefite kao što su neopisiv osjećaj slobode, prekrasni zimski krajolici, čist zrak… Ipak, planine u zimskom periodu kriju i brojne opasnosti koje ugrožavaju zdravlje, a nerijetko i živote planinara. Pogotovo onih neiskusnih koji uspone često vide kao neodoljivu avanturu.
O opasnostima koji kriju planine prekrivene snijegom i kako spriječiti neželjene posljedice razgovarali smo sa Zehrudinom Isakovićem, novinarom, publicistom, strastvenim i jednim od najpoznatijih planinara u Bosni i Hercegovini. Isaković kaže da su u posljednje vrijeme na brojnim planinama BiH, regije, ali i Europe u posljednje vrijeme Gorske službe spašavanja ble izuzetno aktivne.
Najopasnije planine
-Troglav, Prenj, Bjelašnica, Kamniške Alpe, Švicarske Alpe… Na ovim planinama su se planinari povrijedili, izgubili, istraumirali…a, na žalost, bilo je i tragičnih ishoda – kaže nam Isaković.
On zbog toga sve posjetitelje planina u zimskom periodu želi posjetiti na nekoliko činjenica koje su vrlo važne.
-Za početak, najopasnije planine su Prenj, Čvrsnica, Bjelašnica, Dinara i Maglić, a pod „posebnu pažnju“ dodao bih i Vlašić, Vranicu, Visočicu, Zelengoru, Lebršnik, Velež i Volujak. Sve ture koje u sebi imaju nagibe viši od 40 stepeni, kraški teren s rupama koje su prekrivene nestabilnim snijegom, te stijene i rubove sa potencijalnim sniježnim strehama u ovom periodu ultimativno treba izbjegavati – naglašava Isković.
Iz sličnih razloga, naveo je i regionalna gorja – Slovenske alpske vrhove, vrhove Prokletija sa strmim i izloženim prilazima, crnogorske planine u regijama Durmitora, Kučkih i Moračkih planina…
– Na našim područjima zimski odlasci na planine su puno opasniji nego ljeti, a ključne zimske opasnosti su hladnoća, lavine, orkanski vjetrovi, skrivene rupe u snijegu, poskliznuća, padajući komadi leda i sniježne strehe, te smrzotine i eventualno snježno sljepilo – naglašava on.
Dodaje da se lavine uvijek javljaju kada su velike temperaturne razlike između noći i dana, nakon svježih padavina. Ističe da u lavinozna područja ne treba ići nakon velikih padavina, posebno popodne kada lavine počinju „raditi“. Kod sebe treba imati opremu koja će ostaviti trag iza vas, o čemu se možete informirati na planinarskim školama, kod iskusnijih kolega, u planinarskoj literaturi, internetu…
-Ako niste iskusan planinar, nemojte ići na područja koja su strmija od 35 stepeni, pogotovu ne sami. Usponi na gotovo sve vrhove više od 2.000 metara u BiH i regiji, kao i na neke niže vrhove, u zimskim uvjetima zahtijevaju upotrebu cepina i dereza. Čest je slučaj da nas zavede prvi dio koji je obično manje strm, s mekšim snijegom. I sve je uredu, dok nakon nekoliko stotina metara ne ustanovite da se u međuvremenu snijeg pretvorio u led, da je stmina mnogo veća i da više ne možete ni gore, ali ni nazad – naglašava Isković.
Oprema nije dovoljna
Ističe da zimsku opremu nije dovoljno imati već da je treba znati pravilno i koristiti.
-Odvojite vrijeme i završite planinarsku školu, alpinistički tečaj, posavjetujte se s članovima Gorskih službi spašavanja. Pravilna i stručna upotreba cepina je od životne važnosti. Posebno u slučaju iznenadnog poskliznuća. Isto je i s derezama. Ako ste planinar početnik, ne penjite se na strme vrhove bez osiguranja i bez iskusnijih partnera. Pod ovim podrazumijevam zimske uspon na vrhove Prenja, Maglića, Čvrsnice, Zelengore, Volujaka… Ukoliko se želite zimi penjati na ozbiljne planine alpinistički tečaj je obavezan – poručuje on.
Dodaje da je od izuzetnog značaja da slušate vremensku prognozu. Ako negdje idete prvi put, dobro se informirajte o usponu – koliko traje, tehničke pojedinosti, prilaz i silaz… i „pred ogledalom se zapitajte jesam li ja spreman za ovo, imam li dovoljno iskustva…“.
-Izbjegavajte vlastiti život ubacivati u bisage tuđih briga. Morate biti odgovorni, kako prema sebi, tako i prema drugima. Nemojte svojom nepromišljenošću i druge dovoditi u opasnost. Najbolja prevencija nesreća jeste da planinu, prije svega, poštujete. Planina se poštuje tako što se uvažavaju opasnosti koje skriva. Drugi dio prevencije nesreće na planini jeste da (upo)znate sebe i svoje mogućnosti. Budite iskreni prema sebi, nemojte da vam ambicija bude veća od mogućnosti, pa će i planina biti milostiva prema vama – kaže Isaković.
Na kraju poručuje: „Pamet u glavu. Pred svaki polazak na planinu sjetite se svih onih koji vas vole i koje volite, pripremite se za najgore pa se ono neće ni dogoditi“.
