Skip to content Skip to footer

Vjekoslav Kramer, kuhar bez predrasuda: Hrana je afrodizijak koji uvijek djeluje

Mnogima će zvučati nevjerovatno, ali on se već s četiri godine počeo zanimati za kulinarstvo, a prvo jelo koje je pripremio, bila je krem-supa od griza s poširanim jajima. Danas za sve „krivi” sestru Ivanu koja, dok je mama bila na putu, više nije mogla jesti tatine prženice, pa se neko morao prihvatiti posla.

-Sjećam se, stavili su mi stolicu na koju sam stao pokraj štednjaka i dodavali sve što sam im tražio od namirnica. Supa je bila gotova za 15 minuta, a ja sam već od tada znao čime ću se u životu baviti – počinje svoju priču Vjekoslav Kramer, simpatični i uvijek nasmijani kuhar, Bosancima i Hercegovcima dobro poznato lice s malih ekrana.

Za njega je svaki zanat umjetnost, svejedno je kaže, jeste li slikar, kipar, keramičar, kuhar, plesač ili konobar.

Hrana je ljubav

-Svaki posao je sredstvo ostvarivanja jednog dijela svakoga od nas. Za mene su to kuharstvo i kulinarstvo. Kuharstvo kao zanat i općenito kulinarstvo kao umijeće, najpraktičnije je zanimanje na svijetu. Svaki dan jedemo barem tri obroka. I tri puta na dan imate priliku uživati u pripremi obroka, meditirati kuhajući, koncentrirati se na nešto što je rutina, opustiti se i uživati i na kraju jesti. Ako ste počeli kuhati s 18 godina, a sada imate 35, kuhate već 17 godina i to je 6.205 dana puta tri obroka. Na kraju vam je to 18.615 prilika za zabavu i opuštanje. Eto to je za mene kulinarstvo. Imati umijeće i ljubav za pripremu hrane. Ja sam sa šest godina već razvijao pitu s bakom Vojkom, a s bakom Nadom pripremao sladoled, pravio rezance, znao umijesiti hljeb. S 12 godina normalno sam kuhao apsolutno sve što mi je palo na pomet, uključujući i razvijanje jufke za pitu. Dakle, kuham sigurnih 30 godina, zamislite koliko je to meditacije – kaže Vjeko.

Otkriva nam kako najveći dio vremena provodi u učenju, te da je za svakog čovjeka presudno da radi na sebi u svakom pogledu.

-Znate onu iz filma ‘Sjećaš li se Dolly Bell’ – ‘Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem’. Zanima me svaka namirnica, mislim da je poznavanje hrane u svim njenim kontekstima presudno za svakog kuhara. Hrana nije samo nešto što pojedemo i gotova stvar. Neke kalorije i gorivo uz pomoć kojih ćemo nastaviti dalje. Nismo automobili. Moramo znati šta jedemo, zašto nešto jedemo, kada jedemo, što ćemo dobiti od toga što pojedemo? Hrana je dio naše tradicije, historije, običaja. Recepti se prenose u porodicama, istina sada puno manje nego prije, ali i dalje su važniji način predaje, po mom mišljenju, nego puno stvari za koje se danas misli da jesu – priča on.

Seksualni život

Slaže se s izrekom da “ljubav ide kroz želudac” jer potraga za namirnicama koje poboljšavaju seksualni život traje još od pradavnih vremena. Iako nije naučno dokazano da postoji hrana koja bi mogla pozitivno utjecati na seksualnu moć a to, kaže Vjeko, nikako ne znači da je riječ samo o prastarim mitovima.

-Uzmimo primjer kafe i bit će nam sve jasno. Kako ujutro djeluje na nas, razbuđuje nas i pospješuje koncentraciju. Zamislite onda kakvu moć ima hrana koju vam neko pripremi sa željom da vas zavede. Ta energija koja se unese u hranu je afrodizijak i ona uvijek djeluje. Naravno, neke namirnice su prijemčivije za određenu energiju siguran sam, ali energija ljubavi od svake namirnice može učiniti afrodizijak. Zato bi svakom mladiću i djevojci preporučio da želju koju imaju, kroz energiju prenesu u hranu, a prije večere pogledaju zajedno film ‘Como agua para chocolate’. Uspjeh je zagarantovan – govori Verko s osmijehom.

Nema kaže, nikakvih predrasuda u pogledu hrane, ali pamti sve, i dobre i loše okuse.

-Probao sam sve što nekome može pasti na pamet. Nisam jeo mačke, ali jesam pse, nisam kornjače, ali jesam zmije i krokodile, nisam pristao na prstace, ali jesam na kita na Islandu. Skakavci su mi ukusniji od cvrčaka, a morski krastavci i ježevi potpuna egzotika u kojoj uživam na putovanju. Žabe, puževi, bambus, zečetina i konjetina hrana je koja mi je potpuno bliska – ističe ovaj kuhar.

Obišao je mnoge zemlje, upoznao razne kulture, probao specijalitete raznih nacionalnih kuhinja, kuhao za mnoge poznate ličnosti…

-Bio sam stvarno svuda, gazio džungle i pustinje, bio na planinama i u ravnicama, jahao konje po Mongoliji i slonove na Tajlandu, deve po Sahari, ali kao zemlju najbolje hrane uvijek bih izdvojio Gruziju, čija je kuhinja, isto tako egzotična i zanimljiva kao i španska, jednostavno predivna, a tek njihova vina, to je poseban svijet. Ove godine sam odlučio da je vrijeme da proputujem južnu polutku. Planiram put u Indoneziju, a na proljeće Keniju, Zanzibar, u ljeto Španiju, Portugal i Alžir, autom naravno…, No, prije toga, valja se naraditi, ali to stvarno vrijedi jer se sa svakog putovanja vratiš bogatiji, a sjećanja ti niko ne može oduzeti – kaže Kramer.

Leave a comment

0/100