Travnik i dobi ime od riječi trava. To je trava koja je bujna, bogata i puna života, jaka, mirisna, živopisna…, a takve trave ne bi bilo da nije travničkih voda, prisutnih na svakom ćošku ovog drevnog grada. U Travniku se i kaže, samo malo zakopajte zemlju i pojavit će se voda ili čak neki novi izvor.
Krivudava rijeka Lašva je sigurno jedan od glavnih razloga travničkog zelenila s pridruženim silnim planinskim potocima i vrelima sjevernog Vlašića i južne Vilenice.
Vlašićka priča
Ako se krene istočnom kapijom grada od mnoštva vrela i potoka sigurno je prva Plava voda podno Bukovice, ispod tvrđave Stari grad. To su stalni izvori s izrazito oštrom i hladnom vodom, stari Travničani kažu i „tvrdom“, što i nije slučajno, jer dolaze iz planinskih dubina Vlašića i njegovih obronaka koji se strmoglavo spuštaju u travničku kotlinu.
Topljenjem planinskog snijega Plava voda je posebno izdašna najavljujući početak proljeća, a ljeti osvježava putnike namjernike u nekoj od bašči restorana, tik uz šumeću vodu, s dobrom kafom i roštiljskim ili travničkim slatkim ili slanim delicijama.
Sa druge strane tvrđave Stari grad povremeno protiče bučni Hendek. Kada dođe vakat topljenja vlašićkog snijega u naglom huku se pojavi i kroz svoje kaskade ispod starog mosta hitro poskakuje nizbrdo sve do ranih ljetnih dana kada iščezne. Hendek kao i Plava voda je plahovit, oštar i izrazito hladan, već spomenuta vlašićka priča.
E onda dolazi na red jedan prirodni fenomen, vrlo blizu Hendeka i tvrđave Stari grad, a to su stalni izvori Jala, Hazna i Dokuzi skoro su jedan do drugog. Voda tih izvora je drugačija od vlašićkih voda jer je „mekana“, a po starim pričama i ljekovita. Nije puka slučajnost da se u prošlosti s ibricima dolazilo iz drugih dijelova Travnika baška po nju.
Te mekane travničke vode su se prilično visoko uspele na vlašićku stranu ispod Lašve od vileničke strane i postale uljez vlašićkim vodama. Pravi prirodni fenomen kada voda izranja visoko uzbrdo.
Dalje u nastavku dolaze sjeverne travničke vode koje se na najviše mjesta mogu piti onako s dlana iz mnogih javnih česmi, a i mnogih avlija, kuća i zgrada. To su vode s Bašbunara, glavnog vodovoda, ujedno omiljenog šetališta s kojeg se Travnik vidi ko na dlanu.
Mirisne livade
Tako se može nastaviti ka vodama zapadnog travničkog naselja Kalibunar i dalje, a ovaj put je prelazak na planinu Vilenica i njene vode koje odišu pitomošću i nekako su mirnije u odnosu na plahovite s Vlašića.
Snaga vileničkih voda je daleko manja i nisu baš atraktivne kao vlašićke, ali su te vode pitke, mekane i plodonosne od kojih buja dominantna bjelogorica i blaže položene mirisne livade. Vilenički potoci skoro pa presahnu u vrućim ljetnim danima i tiho s juga dolaze do svoje starije sestre Lašve.
Mnogi putnici namjernici kada se napiju travničke vode, ne bitno s koje planine dolazile, onako s dlana posebno u vrućim ljetnim danima, požele ponovo da se vrate u Travnik i osjete njen poseban ukus.
I na kraju ove priče, Travnik bez svojih voda ne bi bio Travnik i sigurno se ne bi tako ni zvao ovaj stari grad u srcu Bosne i Hercegovine.
