Sarajevska Baščaršija obiluje zanatlijama koji već nekoliko vijekova čuvaju stare zanate od zaborava i kojima se dive turisti koji posjete glavni grad BiH. Sarači (majstori koji izrađuju predmete od kože) spadaju među najstarije i jedne od najznačajnijih zanatlija. Pojavljuju se već 1489. godine i opstaju do danas.
Ranije su se bavili proizvodnjom konjske opreme, opreme za putnike, kao i proizvodnjom nanula i opanaka. Danas su više okrenuti proizvodnji opreme za pse, kožne galanterije, a od tradicionalnih proizvoda proizvode nanule i papuče. Pored toga bave se i popravkama proizvoda od kože.
Ejub Lazović jedan je od najstarijih zanatlija na Baščaršiji i više od pola vijeka radi kao sarač. Kaže da je zanat izučio od starog majstora Muhameda Užičanina davne 1954. godine, kada je imao 14 godina.
– Kod njega sam radio tri godine i naučio sve o ovom poslu. Poslije sam se zaposlio u firmu „Bosna sport“ gdje sam radio dvije godine, pa otišao u vojsku. Svoju radnju sam otvorio 1967. godine u ulici Sarači u kojoj su ranije bile samo radnje koje su se bavile mojim zanatom – kaže Lazović.
On ističe da je u ulici Sarači, kada je on izučavao zanat, bilo 36 saračkih radnji, a danas je ostao sam. Kaže da nijedan drugi zanatlija nije smio imati radnju u toj ulici i da su zanatlije bile smještene u ulicama koje su nosile imena po zanatima.
– Bilo je tu obućara, tašnara, sedlara… Danas sam ja sam ovdje. Ovaj zanat prenio sam na svog sina Ibrahima koji je izučio ovaj zanat u Visokom. Mislim da je posljednji sarač u BiH koji je izučio i teoriju i praksu i sada nemamo kome da ponudimo naše znanje – naglašava Lazović.
Ističe da je ranije bilo lakše raditi, jer su bili zaštićeni, a danas imaju velikih problema, prije svega u kupovini prave kože.
– Prije rata bilo je pet fabrika kod kojih sam mogao kupiti kožu, a danas su sve zatvorene. Kupujem kožu od ljudi iz Visokog, nešto nabavim i iz Turske. Snalazim se nekako – kaže Ejub.
Ističe da ni posla više nema kao nekada. Kaže da većinom njegove proizvode kupuju stranci i da od njih uglavnom živi. Osim proizvodnje, on radi i popravke predmeta od kože, ali i drugih materijala.
Prema njegovim riječima, od starih zanata na Baščaršiji se najviše cijene kazandžije koje i danas rade kao i ranije.
– Prije rata njih su posebno čuvali i nisu dozvoljavali da svaka radnja prodaje bakarno posuđe. Sada to posuđe svi prodaju i većinom je to uvoz iz Kine, Turske i Irana – kaže Lazović.
