Naučnik iz Bosne i Hercegovine, Samel Arslanagić jedan od najcjenjenijih u oblasti primijenjene elektromagnetike, čovjek koji iz samog vrha evropske nauke doprinosi razvoju tehnologija koje pokreću savremene satelite i svemirske misije.
Arslanagić je magistrirao i doktorirao na Tehničkom univerzitetu Danske (DTU), jednoj od najuglednijih tehničkih institucija u Evropi. Danas je šef Divizije za elektromagnetne sisteme na DTU Space, danskom nacionalnom centru za svemirska istraživanja. Upravo ovdje predvodi tim koji vodi i razvija dvije ključne evropske istraživačke infrastrukture: DTU Electromagnetic Test Centre i DTU–ESA Spherical Near-Field Antenna Test Facility.
U ovim laboratorijama testiraju se antene, komunikacijski moduli i elektromagnetne komponente za satelite i instrumente Evropske svemirske agencije (ESA) i drugih globalnih misija. Drugim riječima, njegov rad je ključni korak u tome da sateliti uopće mogu funkcionisati u svemiru.
Arslanagić je autor ili koautor više od 140 naučnih radova i četiri poglavlja u knjigama, a međunarodno iskustvo uključuje i boravke kao gostujući istraživač na University of Arizona. Kako je biti u samom vrhu nauke i raditi odgovorne poslove koji ne trpe greške govorio je za magazin Visit BiH.
Da li ste svjesno odlučili da ćete graditi karijeru u vrhunskoj nauci, ili Vas je put “pronašao” kroz rad i radoznalost?
– Iako mi je u osnovnoj fizičko bilo jedan od omiljenijih predmeta, radi nastavnika zvanoga Zeleni, uvjek sam imao tu neku ljubav i naklonjenost prema matematici, a još više fizici. Od ranih dana znao sam da bih htio nešto u vezi toga raditi, zbog te uvijek prisutne radoznalosti, ali nisam ni slutio da ću graditi karijeru u vrhunskoj nauci. Kroz osnovnu školu, kasnije i srednju, zainteresovao sam se za elektrotehniku, pogotovo za elektromagnetizam i jaku struju. U prvom srednje, kojeg sam u Danskoj pohađao po našem programu, imao sam ogromnu sreću biti učen od Nasufa Volodera koji je ostavio neizbrisiv trag na mene i gdje se nakon godine s njim izdefinisao ozbiljniji početak tog nekog puta ka elektrotehnici. Tako je i bilo prve dvije godine na fakultetu, gdje sam tek kasnije spoznao meni do tada nepoznat, jako interesantan i nevidljiv svijet elektromagnetnih polja i valova. Tu se rodila još veća radoznalost, praćena ogromnim radom, koja me eventualno dovela tu gdje sam i koja me u biti još vodi, jer taj put nikada ne staje niti treba da stane.
Elekrtomagnetika je temelj modernih satelita, ali često ostaje nevidljiva široj javnosti. Kako biste objasnili – zašto bez Vašeg rada savremeni svemirski sistemi jednostavno ne bi funkcionisali?
– Dobro ste to primjetili. Ali odgovorio bih na ovo pitanje u malo širem smislu. Elektromagnetizam je u stvari temelj cijele elektrotehnike i srodnih nauka/tehnologija. Ovo se naročito tiče modernog društva u kojem bi bežična komunikacija, telemetrija i prijenos energije bio u potpunosti nemoguć bez elektromagnetiskih polja i valova, kao i antena koje ih odašilju. Iako ih mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo, ne misleći o njima u svakodnevici, život nam uveliko zavisi od dobro funkcionirajućih bežičnih sistema. Predispozicija svih njih su antene koje se smatraju njihovom ključnom komponentom, kao i svih satelita gdje su doslovice njihove ”uši”. Zato je očito da bez dobro dizajnirane antene, eksperimentalno okarkterisiranog polja koje odašilje, te razumjevanju elektromagnetnih sistema, sve te satelitske misije, kao i resto modernog bežičnog društva, bi bile u domenu naučne fantastike. Ukazujem zašto je ova vrsta rada kojom se bavim, na osnovnom i primjenjenom nivou, ne samo od značaja za nauku, već je i od velikog društvenog značaja.
Radite u okruženju gdje su greške skupe, a ponekad i nepovratne. Kako se donose odluke u nauci kada nema prostora za improvizaciju?
– Okruženje, na svu sreću, nije uvjek tako da su greške nepovratne. I dobro je što je tako, jer se upravo od tih grešaka najviše uči. Tako je uglavnom u projektima koji nisu na visokom tehnološkom nivou i gdje je stepen osnovnih tehničkih nauka visok. S druge strane, imamo projekte sasvim druge prirode, s npr. Evropskom Svemirskom Agencijom (ESA) i njihovim podizvođačima poput Airbus Defense and Space, i tu jednostavno nema mjesta da ne uradiš obećano i da to ne uradiš bez grešaka. Ne samo da ti neće platiti rad, nego ćeš doći pod loš status, što će značiti kraj tvoje karijere naspram tako renomiranih aktera, a i šire. Naš prilog takvim projektima su pogotovo jako tačna i precizna mjerenja elektromagnetnih polja koja odašilju satelitske antene za npr. observaciju Zemlje u programima Evropske Svemirske Agencije. U tim slučajevima potrebno je dosta kolaborativnog rada između svih aktera projekta, priprema, predispitivanja, numeričkih simulacija i u konačnici niza mjerenja u savremenim laboratorijama, s detaljnim kvantifikacijama nesigurnosti, što na kraju dovodi do jako tačnih eksperimetnalnih rezultata.
Kako će razvoj satelitskih tehnologija u narednih 10 – 20 godina promijeniti način na koji živimo? Da li vjerujete da će svemirske tehnologije igrati ključnu ulogu u riješavanju globalnih izazova poput klimatskih promjena i sigurnosti?
– Svemirska infrastruktura koja podrazumijeva tehnologiju, servise i podatke prikupljene putem satelita, neophodna je za funcionisanje modernog društva, kada je u pitanju komunikacija, navigacija i nadzor uopće. U svijetu gdje su klimtaske promjene, po mišljenjima mnogih, više nego očite, takva infrastruktura postaje neprikosnovena kroz npr. precizno predviđanje vremena i promjena u prirodi, što u konačnici doprinosi održivosti raznoraznih grana društva od poljoprivrede, preko transporta do same spremnosti društva na prirodne izazove. Sa druge strane, gdje su promjene jako uočljive, a tiču se novonastale i varirajuće geopolitičke situacije, svemirske tehnologije će zasignurno igrati ogromnu ulogu zbog potencijala za dvostruku uportebu, kako civilnu tako i vojnu. To je u isto vrjeme i prijetnja i preduslov za sigurnost. Vjerujem da ćemo o toj sferi aplikacije svemirskih tehnologija čuti i vidjeti još mnogo toga u skoroj budućnosti .
Da li BiH ima talenata koji mogu krenuti Vašim putem i dotaći vrh svjetske nauke?
– Mi iz BiH smo se poprilično dobro snašli gdje god smo došli, što znači da BiH definitivno ima talenata koji će naći svoje mjesto u globalnom vrhu nauke. U to sam se uvjerio i mojim prisustvom na Futures Leaders Summitu u Sarajevu gdje sam upoznao mnoštvo mladih iz kojih konstantno isplivava ogromna želja i motivacija da uče i da se usavršavaju, pridonoseći kako sebi tako i društvu. Ono što smatram kao prednost ljudi iz BiH je jako dobro oppte obrazovanje i u slučaju prirodno-tehničkih nauka izuzetno dobra osnova u matematici, fizici i hemiji. S dobrim temeljom i razumjevanjem osnova, u mom slučaju elektrotehnike, raskrčen je dobar dio puta ka tim vrhovima svjetskih nauka gdje je neophodno razumijevanje detalja materije kojom se baviš. Da ponovim, naši ljudi su već uveliko u vrhu svjetkih nauka, u raznim disciplinama. Tu je ogroman i još neiskorišten potencijal za BiH kao državu i njeno napredovanje. Da bi se to sve realizovalo ”iznutra” potrebno je mnogo više ulaganja u obrazavanje i omladinu, te nesebično davanje prostora mladim i kompetentnim, a ne podobnim.
Koji je najznačajniji projekat na kojem ste radili, i čemu Vas je to iskustvo naučilo?
– Tokom posljednjih 20 godina, koliko se bavim ovim poslom, jako je puno uzbudljivih naučnih projekata bilo na raznim nivoima. Rani projekti koji su bili više individualnog karaktera, poput postdoktorskih studija, osamostalili su me, učinili ekspertom i uzdigli tehničko znanje na visok nivo, što mi je kasnije omogućilo saradnju s najboljima. Ta saradnja je kasnije iznjedrila mnoge projekte u kojima se isticala neophodnost timskog i multi-disciplinarnog rada. Jedan od značajnih projekata na kojem sam još tiče se sljedeće generacija MetOp meteoroloških satelita, u saradnji s Evropskom Svemirskom Agencijom (ESA) i Airbus Defence and Space. Svrha ovih satelita je, između ostalog, da saznamo brzinu vjetrova iznad okeana, te količinu soli u tim okeanima kao i nivo vlažnosti zemlje. Sve su to parametri od ogromne važnosti za druge naučnike da stvaraju bolje vremenske prognoze i jednostavno da saznamo više u kakvom klimtaskom stanju je naša planeta Zemlja. Da bi se to postiglo potrebna su neviđeno tačna i precizna mjerenja satelitskih antena i elektromagnetnih polja koja odašilju, dok su te antene još na zemlji. Upravo na tome radimo u ovom opsežnom projektu. Time doprinosimo razumijevanju općeg klimatskog stanja i doprinosimo istraživanjima od koristi za društvo u cjelini. Radovi na ovakvim projektima ti govore i podsjećaju na to da mjesta za greškaka nema, da moraš da budeš najbolji u tome što radiš i da na taj način odrzavaš svoju relevantnost.
Na kakvim projektima trenutno radite, odnosno kako izgleda jedan Vaš radni dan?
– Kod mene je jako puno varijacije u poslu, skoro pa ni jedan dan nije isti. Dugo vremena sam bio ”samo” naučnik i predavač, gdje sam vodio manje projekte, predavao i bio mentor u svim ciklusima studija. Pored toga sam posljednjih skoro pet godina vođa odjeljenja za Elektromagnetne Sisteme na Institutu za Svemirske Tehnologije i Svemirska Istraživanja (DTU Space) na Danskom Tehničkom Univerzitetu. To u svakodnevici podrazumijeva dosta administracije, da bi odjeljenje funcionisalo, izrade budžeta i nadgledanje ekonomije, vodstvo ljudi i većih naučnih projekata, izrade strateških nacrta u vezi bliže te dalje budućnosti, opet s ciljem da zadržiš onu relevantnost koju sam već pomenuo, te interakcijom s raznim slojevima društva. Jedan dan može veoma lako biti ispunjen mnoštvom sastanaka, kako s kolegama iz odjeljenja, tako i s direkcijom instituta i univerziteta, te raznorznim vanjskim akterima. Projekti na kojima radim su usko povezani s mojim naučnim interesima, a to su uglavnom antene i umjetne strukture manipulacije elektromagnetskih talasa, pogotovo kako da smanjimo ili povećamo radarsku vidljivost određenih predmeta, kao jedan konkretan primjer. Kada nisam zauzet s tim, još predajem jako puno, trenutno na 3. i 8. semestru. Uživam u interakciji sa studentima u individualnim projektima koji su zapravo prava mjesta za testiranja novih ideja i stvaranja novih rezultata, te uvjek pristunog podsjećanja zašto se ustvari baviš time čime se baviš.
