Restoran “Careva ćuprija” smješten je u samom srcu Baščaršije, u ulici Kunduržiluk, koja je odredište za sve one koji su u potrazi za dobrom hranom i noćnom zabavom. Nazvan je po obližnjem mostu preko rijeke Miljacke. Tu se nalazi i jedna od najpoznatijih sarajevskih ćevabdžinica – “Željo I”, kao i par drugih restorana koji nude tradicionalna bosanska jela, tako da “Careva ćuprija” ima ozbiljnu konkurenciju u komšiluku – ali se oni odlično nose s njom.
“Careva ćuprija” je poznata po tome što je jedno od rijetkih mjesta u centru grada gdje se može dobiti janjetina s ražnja, jer imaju vlastito mjesto gdje se janje “okreće”. Restoran raspolaže s 80 mjesta unutar objekta, te 32 mjesta u bašti restorana. Na spratu restorana nalazi se VIP salon pogodan za privatne sastanke ili rođendanske zabave.
Bosanski stil
Menijem restorana preovladavaju jela nacionalne kuhinje spremljena po tradicionalnim recepturama, ali za one kojima to nije izbor na meniju mogu pronaći jela mediteranske, kontinentalne i italijanske kuhinje. Specijalitet kuće je pored janjetine s ražnja i teletina ispod sača.
Uz kvalitetan obrok možete popiti neko od osvježavajućih bezalkoholnih ili alkoholnih pića, dok meni restorana upotpunjuju topli napici i domaći deserti. Za one koji nisu ljubitelji mesa, u ponudi su i vegetarijanske opcije. Treba pohvaliti i brzu uslugu, kao i veoma ljubazno osoblje, koje čini sve u svojoj moći da biste se osjećali ugodno.
Enterijer restorana je urađen u tradicionalnom bosanskom stilu, pa svuda okolo preovladavaju motivi starobosanskog ćilima, te ukrasni detalji starinskog posuđa i antikvitetnih predmeta koji se skladno nadopunjuju s patiniranim drvetom, kao što su starinski radio-aparati.
Zanimljiv je i nastanak ulice gdje je restoran lociran. Kundurdžiluk počinje kod apoteke u ulici Zelenih beretki, odakle ide prema istoku sve do ulice Abadžiluk, prolazeći uz južnu stranu Brusa bezistana. Ova ulica postojala je još krajem 16. stoljeća, a sve do druge polovine 19. stoljeća na tom prostoru nalazile su se dvije zasebne čaršije – Tarakčijska (češljarska) u zapadnoj polovini i Nalčadžijska (potkovičarska) u istočnom dijelu današnjeg Kundurdžiluka.
Stare djelatnosti
Oko 1865. godine su u tim čaršijama radnje počeli otvarati majstori kundurdžije ili cipelari, koji su izrađivali kožnu obuću evropskog kroja, prvenstveno namijenjenu za tada novu, regularnu osmansku vojsku. Kundurdžijski zanat su iz Carigrada donijeli domaći ljudi, a kasnije su im se pridružili i cipelari iz Dalmacije.
Stare djelatnosti su tako potisnute, a ulica je dobila novi sadržaj po kojem od tada nosi i ime. Kundurdžijska čaršija u potpunosti je stradala u velikom požaru koji je ovaj dio grada zadesio 8. augusta 1879. godine, nakon kojeg su u Kundurdžiluku dijelom umjesto kundurdžijskih dućana izgrađene moderne višespratnice.
Autor: Tarik Dreca
