Maja Izetbegović: Svaka predstava nauči me nečemu novom

Maja Izetbegović FOTO: VELIJA HASANBEGOVIĆ

Jedna je od najperspektivnijih glumica mlađe generacije u našoj zemlji, Sarajka Maja Izetbegović već godinama pokazuje svu raskošnost talenta, a nakon što je završila Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu radno iskustvo počinje sticati u Kamernom teatru 55 gdje je i danas angažovana.

U predstavi Antigona s Radetom Šerbedžijom

Široka je lepeza uloga koje je Maja utjelovila, i svaka je na svoj način posebna. Više puta proglašavana je najboljom mladom glumicom kako u BiH, tako i u Hrvatskoj, te Srbiji. Iako je publika češće gleda u pozorištu nego u filmu, Maja kaže da preferira oboje podjednako, te da joj te podjele nikada nisu bile jasne.

– Oboje je inspirativno, kreativno i beskrajno lijepo – podvlači Maja.

U svojoj bogatoj karijeri radila je s mnogim glumačkim veličinama svih generacije iz cijele regije.

– Uvijek dozvolim sebi da svaki saradnik i saradnica probude u meni kreativnost i entuzijazam i da sebe bolje upoznam kroz rad s njima. Poseban mi je odnos i posebna tuga zbog odlazaka kolege od kojeg sam puno naučila. Dobri duh pozorišta Vlastimir Đuza Stojiljković – ističe ona.

 

Naglašava da ne želi nijednu predstavu u kojoj je igrala izdvojiti kao posebnu jer, kako kaže, svaka predstava je priča i svijet za sebe.

– Donese neke nove sadržaje u vaš život, oplemeni vas i nauči nečem novom. Bila bih vrlo nepravedna kada bih jednu predstavu stavila ispred druge jer su za moj glumački život sve podjednako važne – kaže Maja.

Ona je trenutno u dogovorima za nove projekte i s obzirom na to da je počela pozorišna sezona uživa u ponovnim susretima s predstavama, kolegama i publikom. Podvlači da da su pozorišni radnici u BiH mađioničari, s obzirom na količinu novca koja se izdvaja za pozorišnu produkciju.

Detalj iz predstave Naš razred

– Još živimo na entuzijazmu i dobroj volji, što nije dobro, mislim da mora postojati ozbiljnija strategija po pitanju kulturnog života u BiH. Duhovni horizont i kulturna estetika većine naše vladajuće elite je puka estrada i nacional-romantičarski kič. Vjerovatno je zbog toga njihova kulturna strategija uništavanje kulture, konzervativna hajka protiv intelektualizma i progresivnosti. Svjesno marginaliziraju međunarodne kulturne institucije i projekte od državnog značaja davajući primat finansiranju sadrzaja poput ‘seoskih kosidbi’. Vrijeme je da se i mi kulturni radnici i vladajuće strukture ozbiljno pozabavimo ovim problemom inače odlazimo u civilazicijski mrak. Bez kulture nema ni države. A to je valjda sadašnja strategija – naglašava Maja.