Gost u turskoj porodici ima posebno mjesto, i domaćin će učiniti sve kako bi se osjećao ugodno, kao kod svoje kuće – kazao je Haldun Koc, turski ambasador u BiH, prije nekoliko mjeseci na druženju s novinarima u kulturnom centru “Yunus Emre“ u Sarajevu. Tada vjerovatno nije ni slutio da će mu upravo jedan od tih novinara, sa spomenutog druženja, doći u dom. A upravo potpisniku ovih redova pripala je ta čast da se na licu mjesta uvjeri u istinitost njegovih riječi.
Naš susret, naravno, bio je s povodom. Dogovoreni intervju, ambasador Koc i njegova supruga Pinar, pozvali su nas da realizujemo u njihovom sarajevskom domu. I naravno, dočekali su nas domaćinski, uz turski čaj i tradicionalnu tursku hranu, a njihove kćerke Azra i Talya atmosferu su uveličale klasičnim zvucima muzike sa klavira i gitare. Naši domaćini otkrili su nam i do sada nepoznate detalje iz njihovog života – između ostalog čime se bave kada nisu na službenoj dužnosti, gdje bi voljeli putovati, kao i zašto toliko vole Sarajevo i BiH.
Pinar, s obzirom na to da zbog obaveza supruga jako puno putujete, mijenjate adresu stanovanja, da li ste morali zamrznuti karijeru ili još djelujete kao diplomata?
Pinar Koc: Radim u Ministarstvu vanjskih poslova već više od 20 godina. Zbog najnovije pozicije mog supruga, nakon što je imenovan za ambasadora, bila sam primorana da se udaljim sa posla. Kada jedan od supružnika postane šef misije u našem ministarstvu, drugi supružnik ne može raditi u istoj misiji. U našem slučaju se desilo da se najbliži drugi objekat turske diplomatske misije, Generalni konzulat, nalazi u Mostaru, gdje je postojala mogućnost da radim, ali nije bila praktična, jer djeca idu u školu u Sarajevu, što bi opet značilo da ćemo živjeti odvojeno. Tako da se za tu opciju nisam odlučila, i uzela sam neplaćeno odsustvo. U tom smislu ne radim, a naravno da planiram nastaviti raditi kada se suprug nakon završenog mandata vrati u centralu, u Ministarstvo vanjskih poslova u Ankaru. Ono što također mogu dodati jeste da je moja sadašnja misija ustvari nastavak mog prethodnog rada. Kada sam bila u aktivnom radnom odnosu, radila sam u Uredu za protokol posjeta i ceremonija Ministarstva vanjskih poslova i iskustvo koje sam tu stekla se posebno očituje u pripremama posjeta visokih zvaničnika i drugim organizacijama koje ovdje sprovodim. Također, nedavno smo učestvovali na tradicionalnom diplomatskom zimskom bazaru, koji okuplja oko 40 zemalja i sa uspjehom smo predstavili svoju zemlju. Aktivnost koju smo nedavno organizovali u rezidenciji Ambasade, a koji je bio humanitarnog karaktera, predstavlja kulturnu sponu između Bosne i Hercegovine i Turske. Na spomenutim događajima u pratnji bh. muzike i uz tursku trpezu, predstavljena je tradicionalna nošnja iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. Prvo okupljanje je bilo za gospođe turske zajednice, dame koje žive u Bosni, a drugo okupljanje je bilo za supruge diplomatskog kora, supruge ambasadorice i supruge bosanskih visokih zvaničnika.
Gospodine ambasadore, koliko je za Vas olakšanje što Vam žena dolazi iz diplomatskog kora?
Haldun Koc: U dva dijela ću odgovoriti na vaše pitanje. Prvo, svakako da je relaksirajuće obavljati posao kada imate uz sebe suprugu, vašeg životnog pratioca koji dolazi iz diplomatskog kora, koji vas razumije prije svega, koji se nalazi ili će se nalaziti u istom poslovnom okruženju, i dijeljenje takvog posla predstavlja mi veliku olakšicu svakako. To je nesumnjivo. Kada govorimo o drugom dijelu, konkretno o mojoj suprugi koja dolazi iz odjela za protokol gdje ima zaista veliko iskustvo i veliki je stručnjak za pripremu protokolarnih posjeta, to mi mnogo pomaže, olakšava mi na način da se ja mogu baviti nekim drugim poslovima koji se tiču druge vrste diplomatije u odnosu na ovu protokularnu. Zaista mi olakšava rad.
Prije BiH živjeli ste na nekoliko svjetskih adresa. Gdje ste se pored naše zemlje osjećali kao kod kuće?
Pinar Koc: Prva naša zajednička misija van Turske bila je u Beču gdje sam ja radila u misiji OSCE-a, a suprug je tada radio u Ujedinjenim nacijama. Druga je bila Bugarska, u gradu Plovdivu u konzulatu, a nakon toga smo bili na misiji u Atini. Prije BiH, obnašali smo dužnost u Španiji, u Barceloni. A grad koji nam je poslije i uz Sarajevo najdraži je svakako Barcelona gdje je bila naša pretposljednja misija. Opušteni i relaksirajući način života, i ljudi koji vole muziku i okupljanja Barcelonu čine jednim jako ugodnim gradom.
Čime su Vas Sarajevo i BiH osvojili? Naravno osim činjenice da su naše kulture zbog zajedničke prošlosti jako slične.
Pinar Koc: Budući da sam porijeklom sa ovih prostora, oduvijek sam se osjećala ovdje kao kod kuće. Ako želite da preciziram – roditelji moje majke su sa područja bivše Jugoslavije, to je sada Crna Gora, Pljevlja, a očeva strana je iz Banje Luke došla u Tursku prije mnogo godina. Nana je bila mala, imala je 17 godina kada je došla. Čak i kada je osnovala svoju porodicu, turski je jako teško naučila, te je uglavnom pričala na bosanskom. Moja majka i tetke jako dobro razumiju bosanski jezik i dobro se snalaze u razgovoru, pričanju bosanskog jezika. Ja vrlo malo znam bosanski jezik i nadam se iskreno da ću ga naučiti, savladati koliko-toliko. Kada ovdje nađem jela koja su se pripremala u kuhinji moje nane, to mi daje osjećaj kao da sam kod kuće. Kada govorimo o piti, svako govori o bureku. Ja jako dobro poznajem miris bureka iz svog djetinjstva, čak i tikvenice, pa i pite od prase koja se i ovdje više ne pravi. Moja nana je i hurmašice pravila jako često. To su neka jela koja su ispunila moje djetinjstvo i jako sam sretna što ovdje imam priliku ponovo uživati u ovim delicijama. Nemoguće je ne osjećati se kao kod kuće kada ste u BiH.
Da li Vi, gospodine ambasadore, imate nešto dodati?
Haldun Koc: Ono što primjećujem, a nažalost to najmanje primjećujete vi, stanovnici ove zemlje, ovog grada, jeste nešto što je posebno i svojstveno jako malom broju naroda i mjesta, a to je jedno izuzetno gostoprimstvo, jedna spontanost i toplina i jedan visoki nivo tolerancije koji se svakog puta prilikom pojedinačnog susreta sa ljudima odmah osjeti. To je ono što se primjećuje odmah i zbog čega ja moram da izdvojim Sarajevo i cijelu BiH kao jednu posebnu zemlju i različitu u odnosu na sve one druge u kojima sam boravio, radio ili se nalazio. To primjećuju i drugi vaši gosti koji borave ovdje određeni period iz zapadnih zemalja. Ta prisnost i posebnost koju vi najmanje osjetite, prije svega pozitivan pristup stvarima, pozitivna energija kojom zračite i upravo ta toplina koja je spontana, srdačnost koja je nesumnjiva, vas čini posebnim. Znači, ono što meni daje ugođaj da se osjećam kao da sam kod kuće ste upravo vi.
Kako provodite slobodno vrijeme. Jeste li pronašli oazu mira u BiH, gdje najradije kao porodica odmarate?
Pinar Koc: Upravo zbog prirode posla mog supruga iako imamo mnogo želja i planova da obiđemo različita mjesta kojih je prepuna vaša zemlja, iznenadne, vrlo česte posjete iz Turske koje nas službeno obavezuju, primoravaju nas da otkažemo određene planove, tako da nismo uspjeli vidjeti sve što smo željeli. Imali smo priliku porodično obići vaše lijepe gradove poput Mostara, Travnika, Bihaća, Jajca, Trebinja i Konjica. Vikendima volimo sa djecom provoditi vrijeme na planinama koje su veoma blizu. A osim toga ja pohađam kurs slikarstva dva puta sedmično. Nastojim da budem redovna. Ali kada govorimo o zemljama i gradovima okruženja, imali smo priliku porodično da obiđemo neke lijepe gradove u Hrvatskoj poput Dubrovnika, Splita, u Crnoj Gori smo vidjeli Kotor i Budvu, i želja nam je da se broj tih gradova poveća u skladu sa mogućnostima i obavezama koje ne možemo odgađati.
Pinar slika, da li Vi imate vremena za slične aktivnosti, za hobije općenito?
Haldun Koc: Kada su hobiji u pitanju, zajednički igramo tenis, no zbog povrede na ruci, supruga je malu pauzu napravila. Biti ambasador u BiH je jedna posebna dužnost i privilegija, ali iziskuje mnogo vremena i truda, jer imam dinamičnu agendu koja otežava da se pronađe slobodnog vremena. Svakodnevne aktivnosti su u pitanju, i noću, i preko vikenda, zaista jedna misija u kojoj ne postoji radno vrijeme, i iz tog razloga nažalost nisam imao priliku da se češće bavim hobijima poput skijanja koje jako volim. Volim učiti strane jezike, a kada je bosanski jezik u pitanju, pored svih obaveza nastojimo naučiti bosanski jezik, ali nažalost nismo toliko redovni. Imamo blizu Vilsonovo šetalište koje je jedna prelijepa, zelena oaza i nešto što nama daje mogućnost da odmah ispred svoje kuće šetamo što i običavamo i upražnjavamo veoma često.
Veliki broj prijatelja
Sa Azrom i Talyom razgovarali smo o životu uz roditelje diplomate, a koji podrazumijeva stalne promjenu adrese, škole, prijatelja, a vrlo rado su nam odgovorile i kako su se snašle u BiH, te da li će krenuti stopama roditelja ili ih pak to ne zanima.
Azra je pojasnila: „Veoma brzo i veoma dobro smo se uklopile u novi život u vašoj zemlji koju ne smatramo stranom zemljom, zato što se toplina, gostoprimstvo i jako lijep odnos bh. naroda odrazio i na nas. Dočekali su nas kao da nismo stranci. Stekli smo veliki broj prijatelja, a s obzirom na to da pohađamo međunarodnu školu, nemamo problem u komunikaciji.“
Obje od šeste godine sviraju klavir, Talya je aktivna na dramskoj sekciji, počela je da skija, a Azra trenira tenis i pored sviranja klavira, ide na časove gitare.
Talya je istakla: „Sve nam je bliža pomisao da bismo mogle da se bavimo diplomatijom, jer život uz roditelje diplomate nam je omogućio da sagledamo prednosti ovog poziva. S obzirom na to da smo se već adaptirale na način života koji donosi diplomatija, mislim da bismo u budućnosti mogle odabrati ovaj poziv.“
Turska je uvijek bila veliki prijatelj BiH, kroz različite projekte je podržavala. Koji je posebno značajan za vrijeme Vašeg mandata?
-Odgovorit ću u dva dijela. Ja sam na početku, nakon stupanja na dužnost na poziciju ambasadora, imao jedno obraćanje u kojem sam naveo šta će biti prioriteti u mom radu, i u više navrata sam napomenuo i potcrtao da će to biti ekonomija, trgovina i unapređenje ekonomskih veza između dviju zemalja. U vrijeme kada sam počinjao da radim na poziciji ambasadora, a to je bilo prije dvije godine samo, taj nivo, obim trgovinske razmjene bio je oko 400 i 450 miliona dolara na godišnjoj osnovi. Nakon dvogodišnjeg perioda kada govorimo o statističkim podacima za kraj 2018. iznos bilateralne, trgovinske razmjene između dviju zemalja je oko 800 miliona dolara, što mene čini izuzetno sretnim i ponosnim iz razloga što sam na ovaj način dokazao i pokazao da stojim iza svoje riječi. Naš cilj je da ta brojka dostigne milijardu dolara, i ja se nadam da ćemo uskoro i taj cilj ispuniti. A drugi dio odgovora će se odnositi na ono što mi je bila velika želja da se ispuni, a što nam je veliki cilj, a tiče se izgradnje autoputa Sarajevo – Beograd. To je inicijativa koja je došla direktno od predsjednika naše zemlje, nakon čega je došlo do susreta u Turskoj u vezi sa ovom temom. Ono što se desilo je da je Republika Srbija već poduzela veoma konkretne korake na realizaciji ovog projekta, a kada govorimo o BiH, do perioda kada su se desili izbori u BiH, niz različitih pripremnih aktivnosti je urađen, ali zbog izbora i postizbornog perioda, u toku je formiranje novih struktura vlasti koji će biti naši saradnici na tom projektu. Mogu samo reći da ću do kraja svog mandata u ovoj zemlji veoma intenzivno raditi na tome da se što prije poduzmu svi mogući koraci kako bi se što prije realizacija ovog projekta ubrzala.
